Samo značenje riječi proizlazi iz latinskog jezika (componere – sastaviti), a znači nešto što je sastavljeno od pojedinačnih elemenata. Izraz je čest pa tako na primjer poznajemo kompoziciju željezničkih vagona, glazbenu kompoziciju, plesnu kompoziciju, likovnu kompoziciju itd. Dakle, kompozicija je struktura pojedinačnih elemenata koji zajedno tvore cjelinu – u našem slučaju pokretnu sliku. Kao i svaka slika, i pokretna je slika sastavljena od osnovnih likovnih elemenata, točke, linije i plohe.
U trenutku kada počnemo promatrati sliku kao kombinaciju osnovnih likovnih elemenata, otvaraju nam se vrata u svijet likovnog jezika kompozicije. Promatranje pojedinačnih elemenata, i prvenstveno odnosa koji vladaju među njima, ključno je za razumijevanje kompozicije. Kompozicija može biti vodoravna (horizontalna), okomita (vertikalna), dijagonalna, kružna, trokutna ili po izboru. Različite kompozicije stvaraju različita stanja među pojedinačnim elementima, kao što su skladnost, stabilnost, napetost, dominacija, red ili kaos. Izborom kompozicije možemo utjecati na emocionalna stanja gledatelja, čime dodajemo moćnu komponentu cjelokupnom filmskom izrazu.
Dijagonalna kompozicija
Horizontalna kompozicija
Trokutna kompozicija
Vertikalna kompozicija
Okrugla (eliptična) kompozicija
Jedno od ključnih načela ili ključeva kompozicije predstavlja zlatni rez, božanstvena formula ljepote koju su dobro poznavali već stari Grci. Najjednostavnije ga možemo dočarati dijeljenjem na dva nejednaka dijela, tako da je odnos cjelokupne duljine dužine prema većem dijelu jednak odnosu većeg prema manjem dijelu. Precizniji omjer zlatnog reza v matematici predstavlja konstantu Φ koja iznosi 1,618…, što predstavlja, ako matematičku preciznost malo pojednostavimo, odnos jedne trećine prema dvjema trećinama.
