Kao što samo ime retrospekcija govori, riječ je o vraćanju u prošlost. S retrospektivnom montažom u filmu predstavljamo jednog ili više njegovih dijelova koji su se dogodili u prošlosti. Za prijelaze uglavnom koristimo zatamnjenje, otamnjenje, preoštravanje, pretapanje etc., no u suvremenom autorskom filmu autori koriste i druga kreativna rješenja.
Za kratkotrajno tj. višestruko vraćanje u prošlost koristimo englesku riječ flash-back. Vraćanje u prošlost uporabom flash-backa može biti objektivno (događaje vidimo kao što su se uistinu dogodili), subjektivno (kao što ih je doživio/-la naš/-a junak/-inja, ili izmišljeno (sanjarenje o nečem što se nikada nije dogodilo). Za prijelaz u flash-back u kreativnom se smislu često koristi rez jer je gledatelj na početku nespreman i ne prepoznaje radnje u prošlosti pa to može biti učinkovito dramaturško rješenje.
Flash-forward je po definiciji suprotan flash-backu i znači skok u budućnost tj. prijelaz na događaje koji će se u filmu tek dogoditi. Flash-forward “razbija” kronološku naraciju i stvara zbunjenost kod gledatelja, budući da predstavlja događaje iz budućnosti za koje gledatelj još ne zna. Istovremeno svojom misterioznošću kod gledatelja pobuđuju zanimanje jer se trudi odgonetnuti njihovo značenje.
Seveda poznamo še Naravno, poznajemo još mnogo vrsta montaže koje ovdje nećemo opisivati. Za zaključak možemo samo spomenuti neke od njih: poetična montaža, montaža atrakcija, montaža vodećih motiva i još mnoge druge.
