KADAR
Po definiciji je kadar osnovna jedinica filma. Njegova dužina je različita. U procesu snimanja kadar traje od početka snimanja (od trenutka kada upalimo kameru) do kraja snimanja (kada kameru ugasimo). U procesu montaže kadar traje od reza do reza (tj. preciznije: od montažnog prijelaza do sljedećeg montažnog prijelaza), što ga definira i kao osnovni element montaže. Kadar fizički ujedinjuje prostor, vrijeme i radnju. Najkraći mogući kadar dug je 1 sličicu. Karakteristika filmskog kadra je da se u njemu neprekidno događa akcija i njegova se kompozicija mijenja s obzirom na kretanje objekata i subjekata, kao i s obzirom na kretanje kamere. U tom slučaju govorimo o statičnim tj. dinamičnim kadrovima.
U povijesti filma mnogi filmski stvaraoci težili su ka snimanju filmova u kojima bi filmski prostor i filmsko vrijeme te radnju filmskih subjekata izjednačili s realnim. Alfred Hitchcock snimio je film Rope u 11 kadrova, budući da je u ono vrijeme bio ograničen dužinom filmske vrpce u kameri. Tek je digitalna tehnologija omogućila duže neprekidno snimanje, što je iskoristio Aleksander Sokurov u filmu Ruski kovčeg koji je snimljen u jednom neprekinutom kadru.
FILMSKI PLANOVI
Filmski planovi definirani su s obzirom na veličinu ljudske figure unutar vidnog polja objektiva tj. širine kadra. Kod statičnog kadra govorimo o jednom planu, dok kadrovi u kojima se kamera ili subjekti kreću mogu imati više planova.
Ugrubo planove dijelimo na dvije skupine: opće (široke) i bliže (uske) planove.
Općim tj. širokim planovima prikazujemo prvenstveno prostor tj. geografiju prizora, dakle gdje se prizor događa i kakve su geografske karakteristike mjesta događanja.
Daleki total – ljudsku figuru ne možemo razlikovati od drugih subjekata tj. objekata u kadru.
Srednji total ili polutotal – ljudsku figuru već možemo razlikovati od drugih subjekata tj. objekata u kadru, no još uvijek ne raspoznajemo obraz ili spol. Koristi se za masovne scene, također u kombinaciji s užim planovima u prednjem dijelu kompozicije kadra.
Total – ljudska figura potpuno je prepoznatljiva i još uvijek smještena u prostor.
Total od blizu vjerojatno je najstariji plan u filmu. Po veličini predstavljenog sadržaja odgovara predstavljenom prostoru u kazalištu, a i prosječan čovjek većinu svog vremena svijet “promatra” u “totalima”.
Američki plan – prostor ne dominira nad ljudskom figurom tj. prostor i ljudski element su izjednačeni.
Američki i srednji plan prijelazni su planovi koji se koriste u različitim situacijama u kojima još uvijek ne želimo potencirati subjektivni svijet naših junaka. Često obuhvaćaju akciju koju junak izvede rukama ili neke druge elemente akcije.
Srednji plan
Polubliži, bliži i veliki bliži/krupni plan planovi su gdje u središte dolazi ljudsko lice. Govorimo također o izrazitoj subjektivizaciji jer se, pogotovo u velikom bližem/krupnom planu, zbog pomanjkanja prostora tj. potpune dominacije čovjekovog lica, kod gledatelja stvara osjećaj da doživljava junakove subjektivne osjećaje.
Polubliži plan
Bliži plan
Krupni plan
Detalj – o detalju govorimo kada je određen element izložen iz prostora, a time je također naglašena njegova uloga u samoj priči.
Za snimanje općih tj. širokih planova uglavnom se koriste širokokutni i normalni objektivi, rijetko uskokutni objektivi (za postizanje „zbijenosti“ prostora).
Također možemo govoriti o kadru s velikom tj. malom dubinskom oštrinom.
